Jezik se čovjeku podrazumijeva, do te mjere da je on već odavno zaboravio koliko je je jezik veličanstven izum. Pritom je čovjekovo postojanje nezamislivo kako bez jezika, tako i izvan jezika, ne samo zato što on uz pomoć jezika izražava svijet u kojem živi, već zato što jezikom izražava i sve druge svjetove u kojima niti živi niti će ikada da živi. Jezik tako izražava svijet, ali samim tim i definira granice svijeta koji je čovjek u stanju da misli, što znači da jezik čovjeka u isto vrijeme i otvara i zatvara prema drugom. Usvajanje jezika uvijek je ambivalentan proces koji u isto vrijeme uvodi u svijet i ograđuje od njega. Analogno tome, jezik među ljudima neprestano gradi mostove, ali ih jednako uspješno i ruši.
O jeziku iz perspektive književnosti, logopedije i prevođenja razgovaraju Dževida Sulejmanović, Amila Kahrović-Posavljak i Mirza Sarajkić.
osvrt